Wednesday, June 9, 2010

Djelovanje - Akutno, Hronično

Marihuana je najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo (neki autori uopće ju ne svrstavaju u tu skupinu psihoaktivnih supstanci). Pogrešno je vjerovanje da se Marihuana zadržava u stanicama i da smo pod njezinim utjecajem mjesecima nakon uzimanja. Godine 1990., istraživači su identificirali živčane receptore u mozgu koje stimulira THC i klonirali gen koji razvija receptore.



Prirodna tjelesna kemikalija koja se veže na receptore identificirana je 1992. godine. Dobila je ime anandamid, prema sanskrtskoj riječi koja znači „blaženstvo“. Receptori anandamida i THC-a locirani su uglavnom u moždanoj kori; bazalnim ganglijima i malom mozgu, djelovima mozga odgovornima za kretanje tijela. Receptori u kori mogu objasniti kongnitivno djelovanje kanabisa, dok oni koji se nalaze u bazalnim ganglijima i malom mozgu mogu biti odgovorni za njegovo djelovanje na mišične grčeve i druge „smetnje“ u tjelesnom kretanju.

Dio Marihuane koji djeluje na čovjeka zove se „Delta-9-tetrahydrokanabinol“ i čine ga dva izomerna tetrahydrokanabinola empirijske formule C 12H 29O 2. Većina ljudi taj sastojak zove THC. Postoji jedna zbunjujuća stvar. Tijelo će promijeniti Delta-9-THC u inertnije molekule poznate pod imenom metaboliti (eng. metabolites), koje nemaju takvo djelovanje na čovjeka. Jako puno ljudi misli da su metaboliti uzrok Marihuaninog djelovanja na čovjekovo stanje.
Dva od ovih metabolita zovu se „11-hydroxy-tetrahydrokanabinol“ i „11-nor.9.carboxy-delta-9-tetrahydrokanabinol“. Skraćeno se zovu 11-OH-THC i 11-NOR-THC. Te dvije kemikalije ostaju u vašim masnim stanicama. Gotovo da i nema Delta-9-THC kemikalije u vama, nakon što prođe nekoliko sati otkako ste uzeli istu, u čemu se slažu i znanstvenici.
Mnogi ljudi se pitaju utječe li Marihuana na kratkotrajan gubitak pamćenja. Taj utjecaj najlakše je za primjetiti. Takvi simptomi javljaju se isključivo samo u vrijeme trajanja djelovanja Marihuane, dakle, nekoliko sati. Nije nasljedan niti trajan, to su izmišljene priče. Isto tako, pretrage osoba, čestih konzumenata Marihuane ne pokazuju nikakve nedostatke niti oštećenja.


Ako već niste saznali, zasigurno ćete se i sami uvjeriti (ukoliko konzumirate ili ćete konzumirati) da Marihuana ima vrlo korisno djelovanje na apetit. Konzumacijom Marihuane apetit će Vam se uvelike povećati. Dobiti ćete želju da nešto pojedete, a okus hrane biti će mnogo intenzivniji. Uživati ćete u okusima. To je djelovanje korisnije nego što mislite. Postoje mnogi ljudi koji imaju problem s mučninama, gubitkom teka i sl. Marihuana mnogo pomaže tim ljudima (vidi poglavlje o medicinskoj upotrebi Marihuane).


Prednosti bilo kojeg lijeka, uvijek se moraju usporediti sa nedostacima, odnosno opasnostima koje on, odnosno njegovo korištenje donosi. Ako je riječ o Marihuani, postoje vrlo dobri dokazi o potencijalnim zdravstvenim opasnostima uporabe Marihuane, daleko bolji od dokaza za većinu lijekova koji idu na recept. Rezultat ukupnog negativnog stava današnjice prema Marihuani možemo pronaći u u kampanjama vlada država diljem svijeta, koje su bile usmjerene prema potpunom ubijanju bilo kakvih odnosa s Marihuanom. Budući da danas dokazi sve jasnije ukazuju da je kanabis relativno dobroćudan, postaje sve teže i teže poricati da analiza mana i prednosti zadovoljava sve zahtjeve medicinske uporabe.
Toksično djelovanje nekog lijeka može se definirati kao akutno (kao podljedica jedne doze) ili kao kronično (posljedica dugotrajne uporabe). Isto tako, može se napraviti razlika između fizičkog i psihološkog (behaviorističkog) djelovanja.



Akutno djelovanje
Dvije su najčešće pojave kod pušenja i ostalih vrsta konzumiranja kanabisa ili samog THC-a, blaga konjuktivalna hiperemija (crvenilo očiju) i blago ubrzan srčani ritam. Niti jedna niti druga pojava nije neugodna niti opasna. Nakon pet tisuća godina uporabe kanabisa među stotinama milijuna ljudi diljem svijeta, ne postoje pauzibilni dokazi da je ova droga ikada izazvala makar i jednu smrt.
Smtonosnost neke droge mjeri se obično vrijednošću nazvanom LD50, tj. dozom koja će izazvati smrt u 50 posto životinja ili ljudi koji je uzmu. LD50 kanabisa u ljudskih bića nije poznat, jer ne postoje podaci iz kojih bi se mogao izvesti. Toksičnost droge može se procijeniti brojem poznatim kao terapijski omjer ili faktor sigurnosti. Njega definiramo kao smrtonosnu dozu kroz učinkovitu dozu. Faktor sigurnosti za sekobarbiton (Secanol) je 3-50, a za alkohol je samo 4-10. Faktor sigurnosti THC-a, izveden iz podataka prikupljenih na miševima je 40 000. Mnogi kemoterapijski lijekovi imaju faktor sigurnosti 1,5 i manje. Marihuana u svom prirodnom obliku vjerojatno je najsigurnija terapijski aktivna supstanca ikada poznata.
Postoje akutni behaviorističkih učinci Marihuane na koje treba obratiti pozornost. U određenim okolnostima, može omesti pozornost, kratkoročno pamćenje, orijentaciju i koordinaciju pokreta. No, ti su učinci prisutni samo u vrijeme kada Marihuana djeluje. Nakon prestanka djelovanja, oni se povlače. Isto tako, valja napomenuti da su ovo uobičajeni učinci, dakle, nešto na što su navikli gotovo svi korisnici Marihuane. Većina ljudi smatra učinak promjene stanja svijesti ugodnim i zanimljivim, no, postoji i malen broj ljudi kojemu se high učinak ne dopada. Marihuana uzrokuje bujicu misli, no to ne znači da pod njenim utjecajem možemo obavljati komplicirane i sofisticirane poslove. Toga moramo biti svjesni, kao što moramo biti svjesni da većina lijekova koji se koriste za bolesti uzrokuju slične popratne pojave (npr. nakon uzimanja brojnih lijekova ne bi smjeli voziti auto).


Vrlo mnogo polemike danas izaziva pitanje, utječe li Marihuana na sposobnost vožnje. Odgovor je jednostavan, utječe. Kao i bilo koji lijek, tako i Marihuana utječe na vožnju. Postoje brojne rasprave na tu temu, a ja sam jedan od onih koji zastupaju mišljenje da Marihuana ne utječe negativno na sposobnost vožnje. Nekoliko istraživača podnijelo je izvještaj da Marihuana smanjuje sklonost izlaganja opasnosti i brzoj vožnji. Najnovije proučavanje ovog pitanja ukazalo je na to da je učinak Marihuane na stvarne vozačke sposobnosti vrlo malen. Naišao sam na mnogo izvora u svojem istraživanju, koja ukazuju na to da vozači koji su pušili Marihuanu, a zatim vozili, djeluju opreznije. Voze sporije i ne srljaju, niti imaju bilo kakav agresivan stav. Čak su i strpljiviji, ukoliko se radi o nakakvoj gužvi i sl. Citirati ću rečenicu gosp. Pate Bantona, uvaženog reggae izvođača. „When you smoke Marijuana, you drive nice.“ (Kada pušite Marihuanu, vozite lijepo). Vozači pod utjecajem Marihuane najčešće imaju veću i jaču koncentraciju. S druge strane, vozači pod utjecajem alkohola su, naprotiv, potjenjivali su njegovo djelovanje. Posljedično slijedi da Marihuana manje oštećuje kordinaciju, a daleko manje prosuđivanje, nego alkohol. Uz to, alkohol potiče nemarnost. Dakle, alkohol igra ogromnu ulogu u nesrećama izazvanim brzinom ili ljutitim reakcijama na vozače. No, ovo ne treba shvatiti kao: „Ako budem pušio Marihuanu, bolje ću voziti.“ Vozite trijezni, tako, čisto zbog sebe.


Potrebno je razmotriti još dva akutna učinka, vezana uz Marihuanu. Prvi je high osjećaj, odnosno promijenjeno stanje svijesti. Prema opisu rekreativnih potrošača, ovo stanje traje dva do četiri sata nakon pušenja, a pet do dvanaest sati kada ga se jede. Najčešći oblik promijene stanja svijesti je mirno, blago euforično stanje u kojem se vrijeme uspori, a osjetljivost na slike, zvukove i dodir pojača. Pokušati ću opisati osjećaj high stanja, iako se ja vrlo vrlo nerado koristim tim high izrazom, prvenstveno zbog duhovnih razloga, te zbog privrženosti koju osjećam prema Biljci. No, o tome nekom drugom prilikom. Marihuana se najčešće konzumira (puši, jede, pije) u uskom krugu ljudi, te u intimnoj atmosferi. Mir i tišina, ugodan razgovor i spliff (joint) koji ide u krug. Čaj, fini, topli čaj Marihuane s medom, ili neko fino jelo. Desetak-dvadesetak minuta nakon što ste počeli konzumirati Marihuanu, obuzme vas osjećaj sreće. Osmijeh, kao da neprestano stoji na vašem licu, smijali se Vi ili ne. Ako ste okruženi ljudima, dobijete osjećaj pripadnosti. Vrlo brzo počne se razvijati ugodan i vrlo zanimljiv razgovor. Razgovor može biti isprepleten smijehom u kojemu ne vidim ništa loše. Vrijeme Vam se može činiti kao da usporava. Deseci minuta mogu Vam se činiti satima. Osjećate povezanost, s Prirodom i ljudima. Ukoliko imate problema sa komunikacijom, taj problem nestaje i osjećati ćete nevjerojatno razumijevanje prema društvu s kojim konzumirate Marihuanu. Društvo će isto osjećati prema Vama. Vrlo često, razgovor i događaji vezani uz Marihuanu ostaju nezaboravni. To je u vrlo vrlo kratkim crtama, doživljaj konzumiranja Marihuane u većine ljudi.
Ipak, različiti smo. Ono što doživi jedna osoba, ne mora značiti da će doživjeti druga. Kao što sam napisao, doživljaji su različiti i postoji, iako vrlo malen, određeni broj ljudi koji ne primaju osjećaj promjene tijeka svijesti tako dobro kao i većina. Neki ljudi jednostavno osjećaju tjeskobu. No, uzrok tjeskobe može biti vanjski, a ne unutarnji faktor. Pod vanjskim faktorom podrazumijevam okruženje pod kojim se uzima Marihuana. Kao što sam i rekao, ponekad je Marihuanu vrlo teško nabaviti, pogotovo ljudima koji su neiskusni po tom pitanju. Stupanjem u samu nabavku Marihuane, Vi kršite zakon. Sam osjećaj da kršite zakon može negativno djelovati na vašu svijest te uzrokovati lošu atmosferu prilikom konzumacije. Isto tako, postoji mogućnost lošegdruštva. Nije uvijek sve super, niti je uvijek sve pozitiva. Sama činjenica da ste okrušeni nepoznatim ljudima ili da se nalazite u nepoznatom okruženju može učiniti da se osjećate neugodno. Marihuana potiče razmišljanje, te se sve o čemu razmišljate čini izraženijim, zanimljivijim. Ipak, ova dva, nisu jedini uzročnici tjeskobe i negative. To može biti samo stanje svijesti, raspoloženje i sl.
Jedna prilično rijetka reakcija na kanabis je flashback. Flashback je spontani povratak simptoma koje izaziva sam kanabis kad osoba nije pod utjecajem promjene svijesti. Iako postoje vrlo rijetki slučajevi da se flashback događa osobama koje su konzumenti isključivo kanabisa, on se obično veže i događa osobama koji su uz Marihuanu konzumenti jako teških droga (npr. LSD). Ljudi koji su konzumenti isključivo Marihuane, smatraju flashbackove ugodnima, no, kao i u bilo čemu, postoje i ljudi koji ih doživljavaju kao uznemirujuće.


Kronično djelovanje
Postoje ljudi, najčešće pacijenti, koji zbog okolnosti pod kojima se njihova bolest razvija, puše i više od deset spliffova Marihuane na dan. Ne možete očekivati da pušenje nema nikakve posljedice na vaše zdravlje. Već pri samoj definiciji dima, možemo govoriti o obaveznoj prisutnosti CO 2 iliti ugljičnog dioksida, koji ulazi u pluća. No, kao što ću pokušati objasniti, štetnost pušenja Marihuane mnogo je manja od štetnosti koju ostavlja pušenje duhanskih cigareta, ili konzumiranje alkohola.
Jedno od najčešće postavljanih pitanja današnje javnosti vezano uz štetnost Marihuane je pitanje da li ona stvara ovisnost. Marihuana ne stvara fizičku ovisnost. Postoje svjedoci, tisuće njih, koji potvrđuju ovu činjenicu. Ti isti ljudi govore kako su Marihuanu konzumirali pušeći i više od 20, pa čak i 30 godina. Marihuana nije ostavila nikakve posljedice na njima, a kada su se odlučili prestati pušiti, nije bilo nikakve fizičke naznake o krizi, odnosno ovisnosti. Isto tako, postavlja se pitanje psihičke ovisnosti. Psihička ovisnost ovisi isključivo o Vama samima, a postoje podaci koji govore da ćete prije postati psihički ovisni o duhanskoj cigareti nego o Marihuani. U razdoblju svojeg istraživanja Marihuane, nisam naišao na niti jedan slučaj kronične psihičke ovisnosti. Isto tako, valja napomenuti istraživanja koja su se odvijala na Jamajci i Costa Riki, koja iznose činjenicu da čak niti veliki potrošači Marihuane ne izgledaju psihički ovisni.


Isto tako, gotovo nitko ne govori o nesavladivoj potrebi povećanja doze kako bi ponovno imao izvorni osjećaj. Ono što se naziva bihevioralnom tolerancijom vjerojatno je posljedica učenja kako se kompenzira djelovanje stanja promjenjene svijesti. To bi moglo objasniti zašto su mnogi poljoprivredni radnici u nekim zemljama trećeg svijeta u stanju obavljati teške fizičke poslove i zašto oboljeli od glaukoma, koji puše i do deset puta na dan, prolaze kroz život bez ikakvih očiglednih smetnji uzrokovanih tom drogom. No, moramo još jednom spomenuti da se radi o bihevioralnoj toleranciji. O zdravstvenom učinku Marihuane te o toleranciji u tom kontekstu nema smisla govoriti jer ista količina Marihuane uvijek će imati jednak zdravstveni učinak na istu osobu. Uz to, istraživanja pokazuju da su nervni receptori za tjelesnu supstancu nalik na THC, anandamid, rijetki u moždanom centru za „nagrađivanje“ (nucleus accumbens), na kokain i heroin snažno djeluju.
Mnogo se pozornosti pridaje teoriji odskočnedaske. To je teorija koja kaže kako Marihuana vodi ka težim ovisnostima. To je čista laž. Ukoliko ste osoba koja drži do sebe i svojih uvjerenja, koja nije povodljiva, nema te sile koja će Vas natjerati da uzmete i činite ono što smatrate lošim. Svatko tko je koristio vrlo teške droge, kao što su kokain i heroin na primjer, koristio je i Marihuanu. Ta činjenica stoji. Ipak, ta činjenica ne dokazuje da uzimanje bilo koje droge vodi k uzimanju druge. Većina ljudi koji koriste Marihuanu ne koristi heroin ili kokain, isto kao što većina teških alkoholičara ne koristi marihuanu. No, ljudi koji zagovraju teoriju odskočne daske, moraju biti svjesni da je većina onih koji su konzumiralji Marihuanu u početku pušilo obične cigarete. Zbog čega su onda cigarete legalne za posjedovanje i konzumiranje?

Thursday, November 22, 2007

Marihuana i Svete Knjige

Marihuana i Biblija

U Bibliji čitamo o “proročanskim” vizijama i razgovorima običnih smrtnika sa Stvoriteljem Univerzuma obavijenim oblacima dima. Često su ti kontakti popraćeni vrlo živopisnim, fantastičnim slikama. Ima li mjesta sumnji da su svećenici Staroga Zavjeta upotrebljavali droge?U Knjizi Izlaska 30,22-33, Bog osobno daje Mojsiju upute kako da napravi žrtvenik Njemu u čast, ali i recept za izradu Svetoga ulja.

Ulje za pomazanje
Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. Od toga napravi posvećeno ulje za pomazanje.

Ovdje je zanimljiva riječ “mirisave trstike”. Naime lingvisti** su dokazali da je riječ za kanabis tj. biljku iz čijeg se ulja dobiva hašiš bila kaneh-bosm, koja se u tradicionalnom hebrejskom nazivala kaneh ili kannabus. Korijen riječi kan u ovoj jezičnoj konstrukciji znači “trstika” ili “konoplja”, dok bosm znači “aromatski”. Ova se riječ pojavljuje 5 puta u Starom Testamentu; u knjigama Izlaska, Pjesmi nad Pjesmama, Izajii, kod Jeremije i Ezekijela (poznatog po živim vizijama).
Riječ kaneh-bosm je krivo prevedena kao calamus, obična močvarna trstika, slabe novčane vrijednosti, koja nije imala kakvoću i značaj pripisan biljci kaneh-bosm. Greška je nastala u najstarijim grčkim prijevodima Hebrejske biblije, Septuaginti, u 3. st. n.e., i ponavljala se do danas.
Ovo “ulje za pomazanje” svećenika, bilo je strogo čuvano i nedostupno običnom puku pod prijetnjom smrti:

Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za svećenike. Onda kaži Izraelcima ovako: “Ovo je moje posvećeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. (32) Ne smije se polijevati po tijelu običnoga čovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!”

Nanošenje hašiševog ulja na kožu, provjereno ima halucinogeno djelovanje i to je odavno poznato i korišteno u raznim ritualima.
Uljem od kanabisa premazivalo se sve u Božjem Šatoru:

Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovčeg Svjedočanstva; (27) stol i sav njegov pribor; svijećnjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; (28) žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: (29) posveti ih, i oni će tako postati posvećeni; i što god ih se dotakne, posvećeno će postati.

I opijat u obliku dima je paljen u Jahvinu hramu. Danas se u tu svrhu rabi neutralni dim tamjana:

Miomirisni kad
(34) Jahve još reče Mojsiju: “Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i čistoga tamjana, (35) sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kađenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, čistu, svetu. (36) Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedočanstvo, u Šator sastanka, gdje ću se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda.”

Jahve se Mojsiju “prikazivao” u oblaku, poput oblaka dima u koji je bilo uvijeno proročište u grčkim Delfima ili šamani na svojim sastancima.

Drugo spominjanje kanabisa (kaneh-bosm) u Pjesmi nad Pjesmama:
Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: (14) nard i šafran, mirisna trska (kaneh-bosm) i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.

Treće spominjanje kanabisa u Izajii:
Tu se Bog (tj. svećenici) žali da mu narod ne kupuje dovoljno:

Nisi mi kupovao za novac trsku (kaneh-bosm), nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mučio, bezakonjem svojim dosađivao mi.

Prije toga imamo živopisnu viziju u hramu punom DIMA:

…vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

Niti autor psihodeličnog Otkrivenja ne može izbjeći Hram pun dima:
I hram se napuni dimom od Slave Božje
Otkrivenje 15, 8

Četvrto spominjanje kanabisa :
“Što će mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna (kaneh-bosm) iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše.”
Jeremija 6, 20

Peto spominjanje kanabisa :
“Proroka” Ezekijela poznajemo po čudesnim vizijama letećih objekata i anđela koji silaze s neba.

Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. (19) I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvožđe mijenjahu, cimet i slatku trsku (kaneh-bosm).
Ezekijel 27,19

MOJSIJEV RECEPT ZA HRAMSKO ULJE ZA POMAZANJE
500 šekela = 12,5 libri ili 5,6 kg
hin = galon ili oko 4 litreTri glavne mirodije:
- mirna samotok = (mirta) = eterično ulje kore drveta iz Indije s aromom cimeta : 5,6 kg
- ulje mirisavog cimeta (slatki cimet) : 2,8 kg
- kaneh-bosm ulje : 2,8 kg

+ lovorika (eterično ulje kore drveta s Dalekog istoka s aromom cimeta) : 5,6 kg
Sve pomiješati i uliti u oko 4 litre maslinova ulja.
________________________________
Da. Jahvin hram je na daleko mirisao po cimetu. Taj slatkasti miris je ujedno prikrivao zadah prolivene krvi i zaklane stoke na oltaru čije su žrtvovanje obavljali omamljeni leviti i svećenici.

Ulje za pomazanje je bilo toliko cijenjeno, da su se Božji poslanici - proroci, nazivali Božjim Pomazanicima. Otuda dolazi naziv Krist = Pomazanik. Nakon što su namazani takvim uljem, nije ni čudo da su komunicirali s kojekakvim božanstvima, imali “proročke” vizije i zapadali u trans.

Isus “Pomazanik”

Evanđelja na tri različita načina opisuju kako se Isus dao “pomazati” kao znak da je on budući židovski Kralj - Mesija, postavljen od samoga Boga:Pomazanje u Betaniji 1
Mk 14,3-9
I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. (4) A neki negodovahu te će jedan drugomu: “Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.” I otresahu se na nju. (6) A Isus reče: “Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.

Pomazanje u Betaniji 2
Mt 26,6-13
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, (7) pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. (8) Vidjevši to, učenici negodovahu: “Čemu ta rasipnost? (9) Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.” (10) Zapazio to Isus pa im reče: “Što dodijavate ženi?

Pomazanje u Betaniji 3
Iv 12,1-8
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. (2) Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. (3) Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. (4) Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: (5) “Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?” (6) To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: “Pusti je!

Po Ivanu se to desilo dan uoči Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem na magarcu, kako bi svima objavio da je On TAJ. Skupocjena pomast od Narda, kojom Marta maže Isusove noge/ili izlijeva po glavi, vrijedna je oko 30 mjesečnih plaća !!

________________________________
* Hebrejski lingvist Eliezer Ben-Yehuda (1859-1922) je poznati obnovitelj hebrejskog jezika u prošlom stoljeću i vrhunski autoritet po pitanjima tog jezika, osnivač “Academy of the Hebrew Language”.
** 1964 Ben-Yehuda Hebrejsko-Engleski rječnik piše da je kaneh-bosm ustvari konoplja kanabisa, str. 140.

Laži o Marihuani

Marihuana Laži

Anti-drug brošure govore da THC biva pohranjen u masnim stanicama, a kasnije iscure kao vremenski tempirane kapsule (eng. time release capsules). Kažu da možete biti pod utjecajem Marihuane cijeli dan, čak i duže. To nije točno, djelovanje na stanje čovjeka aktivno je samo nekoliko sati.

Netko će Vam reći da je danas Marihuana deset puta jača od one u 60´im godinama. To nije točno, no da i je, značilo bi da je Marihuana sigurnija za pušenje danas nego prije 40 godina (jača Marihuana znači manje pušenja, znači manje udisanja dima). Ljudi koji to tvrde reći će Vam da je Marihuana 20 do 30 puta jača nego prije, što nikako nije točno jer bi tada Marihuana trebala sadržavati preko 100% THC-a u sebi, što je nemoguće. Marihuana ne mijenja svoju jačinu tako često, zapravo, nije ju mijenjala nekoliko stotina godina.

Jedna od najvećih neistinitih legendi o Marihuani je ta da ona uzrokuje oštećenja na mozgu. To definitivno nije točno. Obavljena su ispitivanja koja su pokušala dokazati da Marihuana uništava stanice mozga majmuna. Čitav projekt propao je i tako završio svoju priču. Studija nije uspjela pokazati oštećenja na mozgu jer ih nije bilo. Čak i današnja najpreciznija istraživanja pokazuju da nema oštećenja na mozgu uzrokovanih Marihuanom. Mnoge današnje organizacije čiji je rad orijentiran sprečavanju legalizacije Marihuane barataju sa netočnim podacima te ih prenose, dezinformirajući javnost.

Isto tako, ljudi Vas mogu ubjeđivati, zbog čega ste pod djelovanjem Marihuane, zašto ona djeluje na Vaše stanje, ako Vam ne uništava mozak? Ubijanje moždanih stanica nema veze sa stanjem koje uzrokuje Marihuana. Marihuana sadrži kemikaliju koja, sa nekim razlikama, zamjenjuje moždanu kemikaliju. Prosto rečeno, ta kemikalija pritišće posebne gumbiće na mozgu, nazvane receptorima, te tako škaklja moždane stanice. Isto tako, alkohol škaklja moždane stanice, no, uz to, uništava ih. Tako i neke druge droge uništavaju te gumbiće, no, Marihuana to ne radi.

Netko će Vam možda reći da Marihuana uzrokuje smrt. Nitko se nikada od Marihuane nije predozirao. Postoje ljudi koji su alergčni na jagode, lijekove, paradajz, zlato, isto tako postoje ljudi koji su alergični na Marihuanu. To je extremna rijetkost, no, moguće je. Mnoge legalne droge, s druge strane, uzrokuju na stotine smrti svake godine, među njima su alkohol, nikotin, valium, aspirin, kofein. Najveća opasnost koja je vezana uz Marihuanu je ta, da je ona ilegalna. Doktori se bave pitanjem, koliko je Marihuane potrebno da Vas ubije, uspoređujući to sa uobičajenom količinom Marihuane koju ljudi uzimaju. To isto rade i sa ostalim sredstvima, sigurnim i štetnim. Istraživanja pokazuju da je Marihuana 100 puta sigurnija od alkohola, duhana ili kofeina.

Isto tako, mogli ste čuti priču o tome kako Vas Marihuana čini psihotičnom osobom. To je neistina. Naravno, ako osobi sa poteškoćama u ponašanju date Marihuanu prvi puta, bez njezinog znanja, može postati uplašena. Osobe koje pate od psihičkih poremećaja, često uzimaju Marihuanu za smirenje.

Jedna od najpoznatijih legendi je ta, da Marihuana vodi k većim i težim ovisnostima. Laž. U biti, istraživači pripremaju Marihuanu da bi pomogli crack ovisnicima da odustanu od droge. Za razliku od droga koje stvaraju ovisnost, Marihuana nema taj učinak. Kod ljudi se čak javlja potpuno obrnuti učinak, konzumiranjem Marihuane, kod njih se javlja protuovisnost prema težim drogama. Ako je ova tvrdnja istinita, onda bismo mogli reći da pušenje duhana vodi k pušenju Marihuane, a samim time i do uzimanja heroina, što, naravno nije točno, ali, kada čujete ovakve neistine, obratite pažnju na to.

Djelovanje Marihuane

Djelovanje Marihuane

Marihuana je najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo (neki autori uopće ju ne svrstavaju u tu skupinu psihoaktivnih supstanci). Pogrešno je vjerovanje da se Marihuana zadržava u stanicama i da smo pod njezinim utjecajem mjesecima nakon uzimanja. Godine 1990., istraživači su identificirali živčane receptore u mozgu koje stimulira THC i klonirali gen koji razvija receptore. Prirodna tjelesna kemikalija koja se veže na receptore identificirana je 1992. godine. Dobila je ime anandamid, prema sanskrtskoj riječi koja znači „blaženstvo“. Receptori anandamida i THC-a locirani su uglavnom u moždanoj kori; bazalnim ganglijima i malom mozgu, djelovima mozga odgovornima za kretanje tijela. Receptori u kori mogu objasniti kongnitivno djelovanje kanabisa, dok oni koji se nalaze u bazalnim ganglijima i malom mozgu mogu biti odgovorni za njegovo djelovanje na mišične grčeve i druge „smetnje“ u tjelesnom kretanju.

Dio Marihuane koji djeluje na čovjeka zove se „Delta-9-tetrahydrokanabinol“ i čine ga dva izomerna tetrahydrokanabinola empirijske formule C 12H 29O 2. Većina ljudi taj sastojak zove THC. Postoji jedna zbunjujuća stvar. Tijelo će promijeniti Delta-9-THC u inertnije molekule poznate pod imenom metaboliti (eng. metabolites), koje nemaju takvo djelovanje na čovjeka. Jako puno ljudi misli da su metaboliti uzrok Marihuaninog djelovanja na čovjekovo stanje.

Dva od ovih metabolita zovu se „11-hydroxy-tetrahydrokanabinol“ i „11-nor.9.carboxy-delta-9-tetrahydrokanabinol“. Skraćeno se zovu 11-OH-THC i 11-NOR-THC. Te dvije kemikalije ostaju u vašim masnim stanicama. Gotovo da i nema Delta-9-THC kemikalije u vama, nakon što prođe nekoliko sati otkako ste uzeli istu, u čemu se slažu i znanstvenici.

Mnogi ljudi se pitaju utječe li Marihuana na kratkotrajan gubitak pamćenja. Taj utjecaj najlakše je za primjetiti. Takvi simptomi javljaju se isključivo samo u vrijeme trajanja djelovanja Marihuane, dakle, nekoliko sati. Nije nasljedan niti trajan, to su izmišljene priče. Isto tako, pretrage osoba, čestih konzumenata Marihuane ne pokazuju nikakve nedostatke niti oštećenja.

Ako već niste saznali, zasigurno ćete se i sami uvjeriti (ukoliko konzumirate ili ćete konzumirati) da Marihuana ima vrlo korisno djelovanje na apetit. Konzumacijom Marihuane apetit će Vam se uvelike povećati. Dobiti ćete želju da nešto pojedete, a okus hrane biti će mnogo intenzivniji. Uživati ćete u okusima. To je djelovanje korisnije nego što mislite. Postoje mnogi ljudi koji imaju problem s mučninama, gubitkom teka i sl. Marihuana mnogo pomaže tim ljudima (vidi poglavlje o medicinskoj upotrebi Marihuane).

Prednosti bilo kojeg lijeka, uvijek se moraju usporediti sa nedostacima, odnosno opasnostima koje on, odnosno njegovo korištenje donosi. Ako je riječ o Marihuani, postoje vrlo dobri dokazi o potencijalnim zdravstvenim opasnostima uporabe Marihuane, daleko bolji od dokaza za većinu lijekova koji idu na recept. Rezultat ukupnog negativnog stava današnjice prema Marihuani možemo pronaći u u kampanjama vlada država diljem svijeta, koje su bile usmjerene prema potpunom ubijanju bilo kakvih odnosa s Marihuanom. Budući da danas dokazi sve jasnije ukazuju da je kanabis relativno dobroćudan, postaje sve teže i teže poricati da analiza mana i prednosti zadovoljava sve zahtjeve medicinske uporabe.

Toksično djelovanje nekog lijeka može se definirati kao akutno (kao podljedica jedne doze) ili kao kronično (posljedica dugotrajne uporabe). Isto tako, može se napraviti razlika između fizičkog i psihološkog (behaviorističkog) djelovanja.

Akutno djelovanje

Dvije su najčešće pojave kod pušenja i ostalih vrsta konzumiranja kanabisa ili samog THC-a, blaga konjuktivalna hiperemija (crvenilo očiju) i blago ubrzan srčani ritam. Niti jedna niti druga pojava nije neugodna niti opasna. Nakon pet tisuća godina uporabe kanabisa među stotinama milijuna ljudi diljem svijeta, ne postoje pauzibilni dokazi da je ova droga ikada izazvala makar i jednu smrt.

Smtonosnost neke droge mjeri se obično vrijednošću nazvanom LD50, tj. dozom koja će izazvati smrt u 50 posto životinja ili ljudi koji je uzmu. LD50 kanabisa u ljudskih bića nije poznat, jer ne postoje podaci iz kojih bi se mogao izvesti. Toksičnost droge može se procijeniti brojem poznatim kao terapijski omjer ili faktor sigurnosti. Njega definiramo kao smrtonosnu dozu kroz učinkovitu dozu. Faktor sigurnosti za sekobarbiton (Secanol) je 3-50, a za alkohol je samo 4-10. Faktor sigurnosti THC-a, izveden iz podataka prikupljenih na miševima je 40 000. Mnogi kemoterapijski lijekovi imaju faktor sigurnosti 1,5 i manje. Marihuana u svom prirodnom obliku vjerojatno je najsigurnija terapijski aktivna supstanca ikada poznata.

Postoje akutni behaviorističkih učinci Marihuane na koje treba obratiti pozornost. U određenim okolnostima, može omesti pozornost, kratkoročno pamćenje, orijentaciju i koordinaciju pokreta. No, ti su učinci prisutni samo u vrijeme kada Marihuana djeluje. Nakon prestanka djelovanja, oni se povlače. Isto tako, valja napomenuti da su ovo uobičajeni učinci, dakle, nešto na što su navikli gotovo svi korisnici Marihuane. Većina ljudi smatra učinak promjene stanja svijesti ugodnim i zanimljivim, no, postoji i malen broj ljudi kojemu se high učinak ne dopada. Marihuana uzrokuje bujicu misli, no to ne znači da pod njenim utjecajem možemo obavljati komplicirane i sofisticirane poslove. Toga moramo biti svjesni, kao što moramo biti svjesni da većina lijekova koji se koriste za bolesti uzrokuju slične popratne pojave (npr. nakon uzimanja brojnih lijekova ne bi smjeli voziti auto).

Vrlo mnogo polemike danas izaziva pitanje, utječe li Marihuana na sposobnost vožnje. Odgovor je jednostavan, utječe. Kao i bilo koji lijek, tako i Marihuana utječe na vožnju. Postoje brojne rasprave na tu temu, a ja sam jedan od onih koji zastupaju mišljenje da Marihuana ne utječe negativno na sposobnost vožnje. Nekoliko istraživača podnijelo je izvještaj da Marihuana smanjuje sklonost izlaganja opasnosti i brzoj vožnji. Najnovije proučavanje ovog pitanja ukazalo je na to da je učinak Marihuane na stvarne vozačke sposobnosti vrlo malen. Naišao sam na mnogo izvora u svojem istraživanju, koja ukazuju na to da vozači koji su pušili Marihuanu, a zatim vozili, djeluju opreznije. Voze sporije i ne srljaju, niti imaju bilo kakav agresivan stav. Čak su i strpljiviji, ukoliko se radi o nakakvoj gužvi i sl. Citirati ću rečenicu gosp. Pate Bantona, uvaženog reggae izvođača. „When you smoke Marijuana, you drive nice.“ (Kada pušite Marihuanu, vozite lijepo). Vozači pod utjecajem Marihuane najčešće imaju veću i jaču koncentraciju. S druge strane, vozači pod utjecajem alkohola su, naprotiv, potjenjivali su njegovo djelovanje. Posljedično slijedi da Marihuana manje oštećuje kordinaciju, a daleko manje prosuđivanje, nego alkohol. Uz to, alkohol potiče nemarnost. Dakle, alkohol igra ogromnu ulogu u nesrećama izazvanim brzinom ili ljutitim reakcijama na vozače. No, ovo ne treba shvatiti kao: „Ako budem pušio Marihuanu, bolje ću voziti.“ Vozite trijezni, tako, čisto zbog sebe.

Potrebno je razmotriti još dva akutna učinka, vezana uz Marihuanu. Prvi je high osjećaj, odnosno promijenjeno stanje svijesti. Prema opisu rekreativnih potrošača, ovo stanje traje dva do četiri sata nakon pušenja, a pet do dvanaest sati kada ga se jede. Najčešći oblik promijene stanja svijesti je mirno, blago euforično stanje u kojem se vrijeme uspori, a osjetljivost na slike, zvukove i dodir pojača. Pokušati ću opisati osjećaj high stanja, iako se ja vrlo vrlo nerado koristim tim high izrazom, prvenstveno zbog duhovnih razloga, te zbog privrženosti koju osjećam prema Biljci. No, o tome nekom drugom prilikom. Marihuana se najčešće konzumira (puši, jede, pije) u uskom krugu ljudi, te u intimnoj atmosferi. Mir i tišina, ugodan razgovor i spliff (joint) koji ide u krug. Čaj, fini, topli čaj Marihuane s medom, ili neko fino jelo. Desetak-dvadesetak minuta nakon što ste počeli konzumirati Marihuanu, obuzme vas osjećaj sreće. Osmijeh, kao da neprestano stoji na vašem licu, smijali se Vi ili ne. Ako ste okruženi ljudima, dobijete osjećaj pripadnosti. Vrlo brzo počne se razvijati ugodan i vrlo zanimljiv razgovor. Razgovor može biti isprepleten smijehom u kojemu ne vidim ništa loše. Vrijeme Vam se može činiti kao da usporava. Deseci minuta mogu Vam se činiti satima. Osjećate povezanost, s Prirodom i ljudima. Ukoliko imate problema sa komunikacijom, taj problem nestaje i osjećati ćete nevjerojatno razumijevanje prema društvu s kojim konzumirate Marihuanu. Društvo će isto osjećati prema Vama. Vrlo često, razgovor i događaji vezani uz Marihuanu ostaju nezaboravni. To je u vrlo vrlo kratkim crtama, doživljaj konzumiranja Marihuane u većine ljudi.

Ipak, različiti smo. Ono što doživi jedna osoba, ne mora značiti da će doživjeti druga. Kao što sam napisao, doživljaji su različiti i postoji, iako vrlo malen, određeni broj ljudi koji ne primaju osjećaj promjene tijeka svijesti tako dobro kao i većina. Neki ljudi jednostavno osjećaju tjeskobu. No, uzrok tjeskobe može biti vanjski, a ne unutarnji faktor. Pod vanjskim faktorom podrazumijevam okruženje pod kojim se uzima Marihuana. Kao što sam i rekao, ponekad je Marihuanu vrlo teško nabaviti, pogotovo ljudima koji su neiskusni po tom pitanju. Stupanjem u samu nabavku Marihuane, Vi kršite zakon. Sam osjećaj da kršite zakon može negativno djelovati na vašu svijest te uzrokovati lošu atmosferu prilikom konzumacije. Isto tako, postoji mogućnost lošegdruštva. Nije uvijek sve super, niti je uvijek sve pozitiva. Sama činjenica da ste okrušeni nepoznatim ljudima ili da se nalazite u nepoznatom okruženju može učiniti da se osjećate neugodno. Marihuana potiče razmišljanje, te se sve o čemu razmišljate čini izraženijim, zanimljivijim. Ipak, ova dva, nisu jedini uzročnici tjeskobe i negative. To može biti samo stanje svijesti, raspoloženje i sl.

Jedna prilično rijetka reakcija na kanabis je flashback. Flashback je spontani povratak simptoma koje izaziva sam kanabis kad osoba nije pod utjecajem promjene svijesti. Iako postoje vrlo rijetki slučajevi da se flashback događa osobama koje su konzumenti isključivo kanabisa, on se obično veže i događa osobama koji su uz Marihuanu konzumenti jako teških droga (npr. LSD). Ljudi koji su konzumenti isključivo Marihuane, smatraju flashbackove ugodnima, no, kao i u bilo čemu, postoje i ljudi koji ih doživljavaju kao uznemirujuće.

Kronično djelovanje

Postoje ljudi, najčešće pacijenti, koji zbog okolnosti pod kojima se njihova bolest razvija, puše i više od deset spliffova Marihuane na dan. Ne možete očekivati da pušenje nema nikakve posljedice na vaše zdravlje. Već pri samoj definiciji dima, možemo govoriti o obaveznoj prisutnosti CO 2 iliti ugljičnog dioksida, koji ulazi u pluća. No, kao što ću pokušati objasniti, štetnost pušenja Marihuane mnogo je manja od štetnosti koju ostavlja pušenje duhanskih cigareta, ili konzumiranje alkohola.

Jedno od najčešće postavljanih pitanja današnje javnosti vezano uz štetnost Marihuane je pitanje da li ona stvara ovisnost. Marihuana ne stvara fizičku ovisnost. Postoje svjedoci, tisuće njih, koji potvrđuju ovu činjenicu. Ti isti ljudi govore kako su Marihuanu konzumirali pušeći i više od 20, pa čak i 30 godina. Marihuana nije ostavila nikakve posljedice na njima, a kada su se odlučili prestati pušiti, nije bilo nikakve fizičke naznake o krizi, odnosno ovisnosti. Isto tako, postavlja se pitanje psihičke ovisnosti. Psihička ovisnost ovisi isključivo o Vama samima, a postoje podaci koji govore da ćete prije postati psihički ovisni o duhanskoj cigareti nego o Marihuani. U razdoblju svojeg istraživanja Marihuane, nisam naišao na niti jedan slučaj kronične psihičke ovisnosti. Isto tako, valja napomenuti istraživanja koja su se odvijala na Jamajci i Costa Riki, koja iznose činjenicu da čak niti veliki potrošači Marihuane ne izgledaju psihički ovisni.

Isto tako, gotovo nitko ne govori o nesavladivoj potrebi povećanja doze kako bi ponovno imao izvorni osjećaj. Ono što se naziva bihevioralnom tolerancijom vjerojatno je posljedica učenja kako se kompenzira djelovanje stanja promjenjene svijesti. To bi moglo objasniti zašto su mnogi poljoprivredni radnici u nekim zemljama trećeg svijeta u stanju obavljati teške fizičke poslove i zašto oboljeli od glaukoma, koji puše i do deset puta na dan, prolaze kroz život bez ikakvih očiglednih smetnji uzrokovanih tom drogom. No, moramo još jednom spomenuti da se radi o bihevioralnoj toleranciji. O zdravstvenom učinku Marihuane te o toleranciji u tom kontekstu nema smisla govoriti jer ista količina Marihuane uvijek će imati jednak zdravstveni učinak na istu osobu. Uz to, istraživanja pokazuju da su nervni receptori za tjelesnu supstancu nalik na THC, anandamid, rijetki u moždanom centru za „nagrađivanje“ (nucleus accumbens), na kokain i heroin snažno djeluju.

Mnogo se pozornosti pridaje teoriji odskočnedaske. To je teorija koja kaže kako Marihuana vodi ka težim ovisnostima. To je čista laž. Ukoliko ste osoba koja drži do sebe i svojih uvjerenja, koja nije povodljiva, nema te sile koja će Vas natjerati da uzmete i činite ono što smatrate lošim. Svatko tko je koristio vrlo teške droge, kao što su kokain i heroin na primjer, koristio je i Marihuanu. Ta činjenica stoji. Ipak, ta činjenica ne dokazuje da uzimanje bilo koje droge vodi k uzimanju druge. Većina ljudi koji koriste Marihuanu ne koristi heroin ili kokain, isto kao što većina teških alkoholičara ne koristi marihuanu. No, ljudi koji zagovraju teoriju odskočne daske, moraju biti svjesni da je većina onih koji su konzumiralji Marihuanu u početku pušilo obične cigarete. Zbog čega su onda cigarete legalne za posjedovanje i konzumiranje?

Vrste Marihuane

Vrste Marihuane

Cannabis Sativa je visoka i tanka biljka,obicno izmedju 200 do 400 cm visine.Lisce je uglavnom svetlo zeleno,posto ima manje hlorofila nego Indica.Zbog toga raste i cveta duze nego Indica i potrebno joj je vise svetla.Sativa raste veoma brzo,period cvetanja moze da traje od 10 do 16 nedelja.Urod je uglavnom manji nego kod Indica,ali je vrlo jak.Vrhovi su dugacki i tanki.Miris Sative je sladak i kako se kaze “fruity”(sto bi znacilo nalik vocu).Dim je prilicno blag.Poreklo Sative su Kolumbija,Meksiko,Tajland i jugoistocna Azija.Sativa ima vise THC-a nego CBD-a sto prouzrokuje mozdani,energetski “rad”,koji moze da stimulise aktivnost mozga i da izazove halucinacije.

Cannabis Indica je niska i gusta biljka,visine izmedju 80 do 180 cm visine.Lisce je uglavnom tamno zeleno,ponekad sa ljubicastim krajevima.Potrebno joj je manje vremena i manje svetla za rast i sazrevanje nego kod Sativa.Kad pocne da cveta potrebno je 6 do 8 nedlja da sazri.Vrhovi su gusti i zbijeni,izuzetno jakog “lepljivog” ili “skunky”mirisa.Urod je veci nego kod Sativa.Dim Indica je najcesce gust,ostar i cesto izaziva kasalj kada se udahne.Indica je tradicionalni izvor hashisha,a poreklo vuce iz Maroka,Afganistana,Indije,Tibeta.Indica uglavnom ima vise CBD-a nego THC-a,tako da je “rad” vise “telesnog” tipa,tezi i jaci nego kod Sativa.”Rad” je opustajuci,tzv.”stoney high”.Zbog svojih svojstava moze se upotrebiti u razne medicinske svrhe.

Cannabis Ruderalis je treca vrsta koja poreklo vuce iz Rusije,Poljske i ostalih istocno-evropskih i srednje-azijskih zemalja sa hladnijom klimom.Jos uvek postoje neslaganja oko toga da li je Ruderalis uopste odvojena vrsta.Cannabis je klasifikovan u tri vrste na osnovu razvitka i oblika marihuna semenke i na osnovu perioda rasta i cvetanja.Ruderalis raste u hladnim predelima,sazreva brzo a ima pokazatelja da mogu biti nezavisne od fotoperioda(odnos trajanja dana i noci).Neke osobine Ruderalisa su velike semenke,niska korovasta biljka visine od 120-180 cm,a nivo THC-a je nizi nego kod Sativa i Indica.

Ovo su tri osnovne vrste iz kojih su se do danasnjih dana razvile mnoge nama poznate sorte,dugogodisnjom selekcijom i ukrstanjem.Cilj selekcije i ukrstanja je dobijanje biljke koja odgovara nasim potrebama,tj. dobijanje zeljenih karakteristika.Tako sad imamo biljke koje su predvidjene za indoor,za outdoor,mozemo da biramo nivo THC-a,miris,ukus,itd.

Marihuana (cannabis) u medicini.

Misao javnosti o medicinskom učinku Marihuane počela se javljati tek nedavno, iako se ona upotrebljavala gotovo otkako postoji čovječanstvo.

Marihuana ima tisuće načina na koje se može upotrijebiti u medicinske svrhe. Dok je bila legalna, do 1937 godine, u SAD-u se prodavala kao tonik za smirenje živaca. Ipak, ljudi su koristili Marihuanu davno prije.

Ona se pojavljuje gotovo u svim poznatim knjigama učenjaka i mudraca. Označena je kao jedna od najvažnijih medicinskih tvari, nazvana je „panaceas“ što znači „izliječi sve“.


Početkom našeg stoljeća, zbog naglog porasta upotrebe morfija, aspirina te barbituata opada upotreba kanabisa. Znanstvena se medicina praktički odriče upotrebe kanabisa. Kao rezultat opće hajke na kanabis četrdesetih godina, droga je izbačena iz farmakopeje većine zemalja. U posljednjih desetak/dvadesetak godina neki liječnički krugovi ponovno stavljaju na dnevni red pitanje primjenu kanabisa.

Postoje eksperimentalni dokazi da kanabis povoljno djeluje kao lijek za mnoge bolesti. Lista bolesti na koje Marihuana može djelovati pozitivno uključuje multiplu sklerozu, rak i njegovo liječenje, AIDS i liječenje AIDSA, glaukom, epilepsiju, smirenje grčeva, depresiju, epilepsiju, migrene, astmu, pruritis, nesanice, ozbiljne bolove i smirenje kašlja, te mnoge druge.. Godine 1974. objavljena su prva istraživanja koja ukazuju na antitumorski učinak Marihuane. Isto tako, postoje i izvještaji koji dokazuju uspješnost primjene Marihuane u smirivanju napada epilepsije.

Kod mnogih indikacija propisivao se kanabis namjesto otrovnih opijuma i kloralhidrata. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje ne spominju eventualnu toksičnost kanabisa, a nije uočeno ni razvijanje tolerancije (tolerancija kod lijekova je stanje kada lijek na pojedinu osobu ne djeluje, višim ili nižim razmjerima) kod produžene upotrebe.

Kemikalija kanabinol (eng. CanNabinol) može biti upotrijebljena kako bi pomogla ljudima koji pate od nesanice. Druga, kanabidiolna kiselina (eng. Cannabidiolic acid), uzeta iz mladih pupoljka. To je moćno sredstvo za dezinfekciju. Marihuana pomaže ljudima sa kožnim bolestima (npr. herpes). U davnoj prošlosti upotrebljavala se za liječenje bolova, listovi su stavljani u zavoje. Isto tako može biti napravljen opuštajući, ne-psihoaktivni čaj od malih stabljika Marihuane. Jedan od poznatijih učinaka Marihuane je taj, da kontrolira povraćanje i mučninu. Ukoliko rak pokušavamo liječiti kemoterapijom, vrlo je važna stvar da dobro jedemo. Ista je stvar i sa AIDS-om i AZT-om ili Foscavir-om (uzeto iz eng.). Tu se vrlo često postavljaju granice između života i smrti. Pacijenti su shvatili da je Marihuana izrazito dobra u borbi s mučninom, te, iako je ilegalna, mnogi je pacijenti koriste u tu svrhu.

Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeća bolest u uzrokovanju sljepoće. Sljepoću uzrokuje nekontrolirani očni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprečava ga. Na taj način sprečava sljepoću. Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živčane stanice. Marihuana može spriječiti multiplu sklerozu u napredovanju.


Kemoterapija raka
Kemoterapija je jedan od najvažnijih metoda kojima se tretiraju osobe oboljele od raka. Kemoterapija se obavlja u više navrata, svakih nekoliko tjedana, a kemoterapijska sredstva se daju intravenozno. Sredstva koja ljudsko tijelo dobiva kemoterapijom jedna su od najmocnijih i najtoksicnijih kemikalija korištenih u medicini. Te kemikalije napadaju stanice raka, ali istodobno nagrizaju i ubijaju zdrave stanice našeg tijela. Samim time proizvode strašno neugodne i opasne popratne pojave. Sredstva koja se najcešce koriste u kemoterapiji su: cisplatin (Platinol), doksorubicin (Adriamycin), ciklofosfamid (Cytoxan), ifosfamid (Ifex) i derivati nitrogen-mustarda. Kemikalija cisplatin može uzrokovati gluhocu ili poremecaj rada bubrega. Ifosfamid može izazvati krvarenje i podljeve, ciklofosfamid oslabljuje imunitet, doksorubicin može uništiti srcani mišic. Derivati nitrogen-mustarda zbog svoje toksicnosti toliko razjedaju kožu ili bilo koje drugo tkivo s kojim budu u doticaju. Pogledajte samo sva ova imena kemikalija. Pokušajte ih samo izgovoriti, shvatiti cete koliko zastrašujuce djeluju.

Zamislite sada kako zaista zastrašujuce djeluju na ljude u kojima se nalaze. Kao što smo naveli, kemikalije se daju covjeku intravenozno. Ukoliko kemikalija procuri kroz iglu ili igla isklizne iz vene i pogodi tkivo, pacijent može izgubiti mogucnost uporabe ruke. Sjetite se samo ispadanja kose. Vecina tih lijekova uzrokuje gubitak kose. Isto tako, svaki od tih lijekova može uzrokovati drugaciju vrstu raka dok lijeci izvornu bolest. Ukoliko pogrešno doziramo lijek, riskiramo pacijentov rad bubrega, srca ili njegovo disanje. Ipak, ukoliko cemo gledati na najrazornije popratne pojave, to su gubitak teka i mucnina, te povracanje. Zamislite neprestano dizanje želuca koje traje satima, cak i danima nakon tretmana, nakon cega slijede ucestale mucnine. Prilikom povracanja mogu se dogoditi užasne stvari poput razdiranja jednjaka ili lomljave kosti. U pacijenata se javlja osjecaj gubitka kontrole nad stvarima. Taj osjecaj može biti razoran ukoliko gledamo psihicko stanje bolesnika. Isto tako, vecina pacijenata uopce ne jede jer ne mogu podnijeti pogled na hranu ili osjetiti njen miris. To uzrokuje gubitak težine i snage te volja za životom strahovito opada. Pacijentova volja opada svakim sljedecim tretmanom.

Ne volja za odlazak na tretman vec volja za život. Postoje pacijenti koji refleksno povracaju kada samo pomisle na bolnicu i bolnicko osoblje, te sve one preparate. Mnogim se pacijentima popratne pojave kemoterapije cine užasnijima od samoga raka. Tu se javlja prekid kemoterapije jer pacijenti žele svoj život natrag. Iako to za vecinu ljudi znaci smrt, oni inzistiraju na prekidu kemoterapije, samo žele živjeti ostatak svojeg života. Maleni ostatak. Ipak, mnogi pacijenti pronalaze olakšanje u standardnim antiemeticima, lijekovima protiv mucnina, kao što su proklorperazina (Compazina) ili ondansetrona (Zofrana) i granisetrona (Kytrila). Ipak, u nekim slucajevima kemoterapija i psihicko stanje bolesnika uzrokuje da lijekovi uopce ne djeluju ili prestanu djelovati nakon nekog vremena. Zofran se smatra trenutno najdjelotvornijim od standardnih antiemetika, no cesto ga se mora davati po nekoliko sati intravenoznim dripom, dok pacijent leži u bolnickom krevetu. Taj tretman stoji nekoliko stotina dolara. Samo jedan tretman. Što je sa ljudima koji si to ne mogu priuštiti? Razliciti istraživacki programi i njihovi rezultati ukazuju da Marihuana može biti izrazito djelotvorna zamjena za standardne lijekove. U jednoj studiji provedenoj na pedeset šest pacijenata kojima standardni antiemetici nisu pomagali, 78% ih se oslobodilo simptoma kada bi popušili Marihuanu.

Poznat je slucaj o osamnaestogodišnjem mladicu iz Houstona oboljelom od leukemije, koji je pružao sve veci otpor kemoterapiji raka jer više nije mogao podnositi mucninu i povracanje. Lijecnicima i obitelji bilo ga je sve teže nagovoriti da uzme lijek o kojem mu je ovisio život. Zamislite koliko je muke potrebno osamnaestogodišnjaku da izgubi volju za životom. Ipak, jednog dana na opce iznenadenje svih mladic se složio s uzimanjem lijekova i od tada nije pružao otpor kemoterapiji. Priznao je da je pušio Marihuanu dvadeset minuta prije svake terapije. Marihuana je eliminirala svaki poriv na povracanje, pa cak i najblažu naznaku mucnine. Ovo je bilo spomenuto u literaturi 19. stoljeca. Jednom je malenom djecaku dijagnosticirana akutna limfaticna leukemija u julu 1967. godine. Nadam se da mi autor knjige iz koje izvlacim podatke nece ovo zamjeriti. Taj mali djecak tada je imao deset godina. Prvih nekoliko godina dobro je podnosio terapiju u bolnici. Isto tako, podnosio je ostanke u bolnici. No 1971. godine poceo je uzimati prvi od lijekova koji izazivaju tešku mucninu. Djecak je bio jedan od pacijenata koji nije mogao kontrolirati anti-reakcije na lijekove. Povracao bi kratko vrijeme nakon tretmana i nastavio bi imati porive mnogo sati poslije. Jednom je njegova majka predložila njegovom ocu da djetetu daju malo Marihuane. Otac se nije složio zbog protuzakonitosti i drugih cimbenika.

Ipak, jednog dana otac se iznenadio kada je došao u posjetu djecaku, neposredno prije kemoterapije. Majka i djecak bili su, za razliku od uobicajenih situacija pred kemoterapiju, potpuno opušteni. Cak su se i šalili na ocev racun. Kasnije su mu odali tajnu. Tog jutra su na putu prema klinici nabavili su malo Marihuane od prijatelja. Kada je otac vidio koliko je dobro njegovu sinu, uslijedilo je olakšanje. Niti se bunio dok su mu davali lijek, niti je uslijedila ikakva mucnina i povracanje. Na putu kuci bio je gladan, a naveo sam maloprije kako kemoterapija ubija volju za gladi. Došavši doma, zapoceo je svoje uobicajene aktivnosti umjesto da ode u krevet, što je bio uobicajen postupak prije nego je otkrio Marihuanu. Roditelji nisu mogli vjerovati. Otac više nije zabranjivao sinu da puši marihuanu, što je objasnio i doktorima. Tako se desilo da se doktor koji se brinuo o Dannyjevoj terapiji sam uvjerio u korisnost Marihuane. Djecak je doživio i proživio posljednju godinu svojeg života koristeci Marihuanu prije svake kemoterapije, što mu je zaista olakšalo tu posljednju godinu.

Doktor je zamolio oca (koji je i sam bio doktor) da mu se pridruži u pisanju izvještaja glavnom doktoru, kojeg je to zainteresiralo da provede prvi klinicki pokus o uporabi kanabisa u kemoterapiji raka. Izraelski su istraživaci prije desetak godina otkrili da je još jedan kanabinoid, delta-8-THC, srodnik delta-9-THC s manjim psihoaktivnim potencijalom, efikasno sprijecio mucnine i povracanja u osmero djece izmedu tri i petnaest godina koja su patila od razlicitih hematoloških (krvnih) vrsta raka. Za vrijeme kemoterapije, delta-8-THC bio je u potpunosti djelotvoran uz zanemarive popratne pojave. Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeca bolest u uzrokovanju sljepoce. Sljepocu uzrokuje nekontrolirani ocni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprecava ga. Na taj nacin sprecava sljepocu. Ocna jabucica mora biti savršeno okrugla kako bi pravilno foukusirala svjetlost na mrežnicu. Njen oblik se održava pritiskom unutrašnje tekucine, ocne vodice. Ukoliko se desi da oko proizvodi previše tekucine ili su kanali kroz koje ta tekucina ide zacepljeni, raste tlak koji može oštetiti ocni živac, koji prenosi podražaj iz oka u mozak. Glaukom napada 1.5 posto populacije u dobi od pedeset godina i oko 5 posto u dobi od sedamdeset godina. Gotovo 13.5 miliona ljudi u svijetu pati od poremecaja glaukoma, a zastrašujuc je podatak da svake godine od njega oslijepi 80 000 ljudi samo iz Amerike (u Americi ima gotovo milion oboljelih od glaukoma).

Ovaj podatak nam govori kako je glaukom drugi vodeci uzrok sljepoce u svijetu. Vecina su glaukomi otvorenog kuta ili obicni kronicni glaukomi, u kojima se kanali postupno sužavaju i tlak unutar oka polagano raste. Posljedica je gubitak perifernog vida, koji može doci potpuno neprimjeceno, a onda se pretpostavlja velika razvijenost bolesti. Kako bi izbjegli nepovratnu štetu, potrebno je rano otkriti bolest i pažljivo je pratiti i kontrolirati intraokularnni tlak. Danas se glaukom lijeci najcešce kapima za oci koje sadrže beta-blokatore poput timolola (Timoptic) i koje smanjuju aktivnost epinefrina (adrenalina). Ti lijekovi su prilicno efikasni, no, mogu imati vrlo neugodne popratne pojave: izazivaju depresiju, otežavaju astmu, usporavaju rad srca i povecavaju opasnost od srcanih problema. Kapi koje su slicne adrenalinu mogu takoder biti efikasne u lijecenju glaukoma, ali mogu nadražiti bjeloocnicu i pogoršati visoki tlak i srcane bolesti. Miotici su lijekovi koji sužavaju zjenicu, kao što je pilokrapin. Oni se isto tako mogu prepisati za glaukom, iako danas nešto rjede. Miotici su uglavnom sigurni za srce i respiratorne i probavne sustave, ali mogu izazvati zamucen vid, oštetiti nocni vid, i stvoriti ocnu mrenu. Isto tako, pacijentima se mogu davati inhibitori, odnosno tablete koje sadrže inhibitore karboanhidraze, a taj lijek može izazvati gubitak apetita, mucninu, proljev, glavobolje, utrnuce i drhtanje, depresiju i umor, bubrežne kamence i, iako rijetko, smrtonosan poremecaj krvi. Pedeset posto ljudi oboljelih od glaukoma ne može podnositi popratne pojave svih ovih lijekova. Jedan od najnovijih lijekova protiv glaukoma je latanoprost (Xalatan). Taj lijek smanjuje intraokularni tlak povecavajuci drenažu ocne vodice, umjesto da uspori proizvodnju te tekucine. Isto tako povecava smedu pigmentaciju u šarenici kod približno 7 posto pacijenata koji ga koriste, pa tako izaziva postupnu promjenu u boji njihovih ociju.

Otkrice da Marihuana smanjuje intraokularni tlak dogodilo se slucajno, za vrijeme pokusa u UCLA-u (University of California Los Angeles), Ocnom institutu Jules Stein, provedenog kako bi se ustanovilo širi li Marihuana zjenice. Policija je tvrdila da je to navodno širenje znak intoksikacije Marihuanom i stoga dobar temelj za pretraživanje i uhicenje gradanina. Subjekti istraživanja bili su normalni dobrovoljci koji su pušili Marihuanu koju uzgaja vlada. Za vrijeme pušenja, provodilo se fotografiranje njihovih ociju i otkriveno je da su im zjenice blago sužene, ne proširene. Isto tako, oftamološko ispitivanje pokazalo je da Marihuana smanjuje suzenje ociju i intraokularni tlak. Daljnji pokusi su ukazali na slicno djelovanje kod pacijenata s glaukomom. Marihuana je smanjivala intraokularni tlak u prosjeku na cetiri do pet sati, bez bilo kakvih indikacija na štetna djelovanja ili vizualnu funkciju u gradi oka. Pod utjecajem Marihuane zjenice su normalno reagirale na svjetlost, a isto tako nisu bili oštenceni niti oštrina vida, prelamanje svjetlosti, periferna vidna polja, binokularni vid i percepcija boja. Sve je bilo u najboljem redu. Istraživaci su zakljucili da bi Marihuana mogla biti korisnija od konvencionalnih lijekova i da vjerojatno radi drugacijim mehanizmom. Ovaj zakljucak je potvrden daljnjim eksperimentiranjem. Ucinak na intraokularni tlak pojavljuje se kada se Marihuana puši ili kada se THC uzima oralno. U jednom proucavanju, devetnaest pacijenata je pušilo Marihuanu trideset pet dana, a drugih je dvanaest pušilo devedeset cetiri dana bez razvijanja tolerancije u njezinom djelovanju na intraokularni tlak i bez ikakvog pogoršanja vida. Isto tako, neka su istraživanja pokazala pozitivan ucinak na lokalno primanje kanabisa (npr. kao kapi za oci).

Nažalost, preparati Marihuane koji bi odgovarali lokalnoj primjeni još nisu proizvedeni. Padavica Padavica je stanje u kojem odredene moždane stanice postaju abnormalno osjetljive i spontano se prazne na nekontrolirani nacin, što uzrokuje napadaj. Generalizirani napad padavice zove se još grand-mall. Tada se abnormalne stanice nalaze na obje strane mozga i njihovo pražnjenje stvara konvulzije (snažno stezanje mišica). U apsans napadajima opce moždano pražnjenje izaziva gubitak svjesti, no ne i konvulzije. Parcijalni su napadaji posljedica abnormalnog pražnjenja u nekom izoliranom dijelu mozga i mogu ali ne moraju izazvati promjenu u stanju svjesti. Parcijalni napadaji koji uzrokuju promjenu u stanju svijesti, poznati su kao složeni parcijalni napadaji, a uzrokovani su oštecenjem na sljepoocnom (temporalnom) ili ceonom (frontalnom) režnju moždane kore. Oni su ranije bili znani kao psihomotorni napadaji jer simptomi ukljucuju i motornu aktivnost (grimase i uzastopni pokreti ustiju ili ruku vrlo su uobicajeni). Kad se pretjerano uzbudenje stanica ogranici na vrlo maleno podrucje, oboljeli od padavice može imati neobican osjecaj vec videnog, vrtoglavice, straha ili može osjecati cudan miris bez izvora. Ovo iskustvo poznato je kao aura. Ono može, ali i ne mora biti popraceno punim, složenim parcijalnim napadajem. Lijecenje padavice uglavnom se odvija ljekovima protiv konvulzija, medu kojima se nalazi karbamazepin (Tegatol), fenitoin (Dilantin), valporoicna kiselina (Depakote), fenobarbiton, primidon (Mysoline), etosuksimid (Zarontin) i klonazepam (Klonopin).

Ovi lijekovi pomažu pacijentima u oko 70% slucajeva. Daljnjih 10% pronalazi pomoc u nekoj od njihovih kombinacija. Ipak, žarišni napadaji i padavica sljepoocnog režnja slabo reagiraju na te lijekove. Isto tako, vrlo su zabrinjavajuce popratne pojave lijekova protiv konvulzija, kao što su omekšavanje kostiju, anemija, oticanje desni, dvostruki vid, gubitak kose, glavobolja, mucnina, smanjeni libido, impotencija, depresija i psihoza. Predoziranje ili reakcije nepodnošenja mogu dovesti do gubitka koordinacije pokreta, kome, pa cak i smrti. Za antikonvulzivna svojstva kanabisa zna se još od davnih vremena. Ona su istraživana i u 19. stoljecu; ovakva terapijska upotreba Marihuane jako jako je zanemarena u posljednjih sto godina. Jedna od rijetkih iznimki bio je kratki clanak koji su napisali J. P. Davis i H. H. Ramsey, a koji je objavljen 1949. godine. Oni su proucavali djelovanje dvaju srodnika tetrahidrokanabinola na petero hospitaliziranie djece s teškom grand mall padavicom koja se nije mogla adekvatno kontrolirati standardnim lijekovima protiv konvulzija, fenobarbitonom i fenitoinom.

Cetvero se djece gotovo u potpunosti oslobodilo napadaja, a peto ih se potpuno oslobodilo. Isto tako, postoji nevjerojatno velik broj slucajeva kod kojih su ljudi ublažili ili potpuno uništili napadaje padavice. O tome, kao i o mnogim pozitivnim ucincima Marihuane vlade država danas šute. Multipla skleroza Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živcane stanice. Marihuana može sprijeciti multiplu sklerozu u napredovanju. Multipla skleroza je poremecaj kod kojega su djelici mijelina, tj. zaštitne ovojnice živcanih vlakana u mozgu i u kralježnici uništeni, a normalno funkcioniranje samih vlakana je prekinuto. To je zapravo imunološka reakcija kod koje sustav tjelesne zaštite postupa s mijelinom kao sa stranim tijelom. Simptomi se obicno pojavljuju u ranoj odrasloj dobi, a zatim odlaze i vracaju se nepredvidljivo godinama. Postoje napadaji koji traju od nekoliko tjedana do par mjeseci, a bolest se u vecini slucajeva nikada ne povlaci u potpunosti. Na kraju, uz postupno pogoršanje tjelesnog stanja nastupa i potpuna nemoc. Povratak bolesti mogu uzrokovati povrede, upale ili stres.

Prosjecno vrijeme preživljavanja kod te bolesti je trideset godina, ali neki pacijenti propadaju mnogo brže dok se neki stabiliziraju nakon nekoliko napadaja. Simptomi multiple skleroze ovise o tome koji je dio središnjeg nervnog sustava napadnut demijelinacijom. Kako mozak i kralješnica upravljaju cijelim tijelom, bolest se može pojaviti gotovo bilo gdje. Neki od uobicajenih simptoma su zujanje, utrnuce, pogoršan vid, teškoce u govoru, bolni mišicni grcevi, gubitak koordinacije i ravnoteže, umor, slabost ili paraliza, drhtanje, gubitak kontrole mjehura i/ili debelog crijeva, upale urinarnog trakta, konstipacija, cirevi na koži i teška depresija. Do sada nije poznat niti jedan djelotvoran nacin lijecenja multiple skleroze. Kortikosteroidi pružaju odredeno ublaženje akutnih simptoma, ali uz to uzrokuju dobivanje na težini, a ponekad i psihicke poremecaje. Lijekovi koji se najcešce koriste protiv mišicnih grceva su diazepam (Valium), baklofen (Lioresal) i dantrolen (Dantrium). Diazepam i ostali benzodiazepini, koji se moraju davati u velikim dozama, izazivaju pospanost i mogu razviti ovisnost. I dantrolen i baklofen imaju marginalnu medicinsku korisnost. Baklofen je sedativ i ponekad izaziva omamljenost, slabost ili konfuziju. Dantrolen je posljednje utocište zbog potencijalno smrtonosnog oštecenja jetre; pored toga, ima mnoge druge popratne pojave, poput pospanosti, omamljenosti, slabosti, opcenito lošeg stanja organizma, abdominalnih grceva, proljeva, poremecaja u govoru i vidu, napadaja, glavobolja, impotencije, tahikardije, promjenjivog krvnog tlaka, klinicke depresije, mišicnog reumatizma, osjecaja gušenja i konfuzije.

Razumljivo je da mnogi pacijenti ne mogu podnositi neposredne popratne pojave standardnih lijekova i da se zabrinjavaju kod dugorocnih ucinaka. Prijatelj ima multiplu sklerozu. Kada mu je ustanovljena, bilo je prekasno za poduzimanje obecavajucih operacija. Jedan doktor uputio ga je na terapiju protiv neuritisa. Bolest je u godinu dana toliko uznapredovala da je otišao drugom doktoru, koji mu je dijagnosticirao multiplu sklerozu. U samo nekoliko tjedana, sa 85 kila težina mu je skocila na 150. Život mu se sveo na depresiju, krevet i crne misli. Nije bio u stanju citati, pisati, vidjeti, kretati se. Tjelesna težina konstantno mu se povecavala. U onim kratkim trenucima kada je bolest popustila, dolazili bi mu prijatelji, koji bi ga zajedno sa ženom i djecom pokušali oraspoložiti. Jedne je veceri sa drugovima zapalio Marihuanu, dugo vremena nakon što je posljednju put pušio, još u vrijeme kada je bio zdrav. Tu vecer mogao je normalno i bez poteškoca razgovarati, kretati se, cak se i smijao bez poteškoca. Jutro je donijelo bolnu stvarnost natrag, bolest je ucinila svoje i nekoliko mjeseci ga je držala prikovanog uz krevet.

Tada je, nakon tri mjeseca, zapalio Marihuanu, ne bi li ga na trenutak izvukla iz depresije koja ga je pocela ozbiljno ubijati. Tu je vecer osjetio nevjerojatno poboljšanje. Mislio je da je poboljšanje izazvano lijekom koji mu je i nabio tu težinu, a na koji je trošio citavo bogatstvo. Bivalo mu je opet sve gore i gore. Vid mu se u potpunosti gubio. Krevet je bilo njegovo jedino prebivalište.

Njegova djeca nisu mogla prepoznati vlastita oca. Ponovno je zapalio, u trenucima najveceg ocaja, kada je prestao uzimati bilo kakve lijekove. Pušio je nekoliko tjedana, svaki dan. Nije osjecao nikakvu ovisnost o Marihuani, jedino što je osjecao bilo je poboljšanje. Jednog su ga dana, za vecerom, njegova djeca i toliko draga žena ugledali kako stoji na vratima kuhinje. Zbog gubitka snage u mišicima, bio je prisiljen sjediti. U sljedecih nekoliko tjedana izgubio je dvadesetak kila, mogao je hodati, citati, pisati, bio je živ. Nakon toga, opet je, ne znajuci ni sam zašto, dao priliku ACTH-u, lijeku. Prestao je uzimati Marihuanu. Zbog tog pokusa, umalo je izgubio život. Kilaža mu se opet povecala i nastavila rasti. Izgubio je vid, multipla skleroza napadala ga je svom snagom. Odlucio je. Marihuana je pobijedila i od tog dana redoviti je konzument Biljke. Danas teži 90 kila, vidi i može stajati na jednoj nozi zatvorenih ociju. Danas piše, smije se, igra se sa djecom, živi svoj život. Multipla skleroza nije nestala, ali Marihuana mu je dala šansu da nastavi sa borbom. Danas može trcati, vježbati i normalno voditi ljubav sa ženom. Može pružiti djeci da imaju oca kojega su nekad imali. Živ je. U ovom i u drugim slucajevima postoje ociti, iako nepisani dokazi o tome da Marihuana ne samo da ublažava simptome multiple skleroze – mišicne grceve, drhtanje, gubitak koordinacije mišica, kontrolu mjehura i nesanicu, vec i zaustavlja napredak bolesti. Sjemenke Marihuane vrlo su lako probavljive i mnogi ljudi koji imaju problema s probavom uzimaju sjemenke koje dobivaju od svojih doktora. Isto tako, one su jedine sjemenke koje sadrže u sebi ulja sa gotovo niti malo zasićenim mastima, te kao dodatak hrani mogu smanjiti rizik od srčanih bolesti. Upravo zbog tih ulja, ptice, koje jedu sjemenke žive duže.

Ulja koja se mogu dobiti iz biljke opskrbljuju tijelo sa važnim masnim kiselinama.

Lijekovi za vrlo teške bolesti ponekad koštaju jako puno novaca i teško ih je dobiti. Neki recepti imaju vrlo opasne i štetne nuspojave. Lijekovi na bazi Marihuane vrlo su jeftini, sigurni i lagani za pravljenje. Mnogo ljudi misli da lijek dronabinol treba upotrebljavati umijesto Marihuane. Dronabinol je imitacija jedne od kemikalija koja se nalazi u Marihuani i može djelovati pozitivno na mnoge bolesti, no postoje veliki problemi sa ljekovima na bazi dronabinola i mnogi pacijenti koji su ih upotrebljavali tvrde da Marihuana liječi bolje.

Prvi problem vezan uz dronabinol je taj da ga je teže izraditi. Mnogi doktori ne vole prepisivati dronabinol, a mnoge ljekarne ne vole ga imati u ponudi jer zahtijeva veliku papirologiju. Druga stvar, dronabinol dolazi u pilulama pa ga osobe koje imaju problema s povraćanjem ne mogu uzimati. Konačno, budući da je dronabinol jedna od brojnih kemikalija u Marihuani, jednostavno je neupotrebljiv za neke bolesti. Mnogi pacijenti ne vole nuspojave koje se javljaju kod lijekova na bazi dronabinola jer ne sadrže smirujuće kemikalije kao Marihuana.

Britanski farmakolog J. D. P. Graham u svojoj knjizi „Kanabis i zdravlje“ (eng. Cannabis and Health) opisuje perspektivnu upotrebu kanabisa kao lijeka budućnosti. On vjeruje da za terapijski primjenu kanabisa ima mnogo indikacija u gerijatriji, neurologiji i psihijatriji, opstetriciji, ginekologiji, gastroenterologiji, onkologiji, oftamologiji, kod bubrežnih i respiratornih bolest, te kod hipertenzije.

Paraplegija i kvadriplegija

Paraplegija je bolest koja se javlja u obliku slabosti ili paralize mišiæa u donjem dijelu tijela. Ona je izazvana bolešæu ili ozljedom u srednjem ili donjem dijelu kralježnice. Ako se povreda nalazi bliže vratu, paraliza tada zahvaæa i ruke i noge te dolazi do kvadriplegije. Paraplegija i kvadriplegija èesto su popraæene bolovima i grèevima u mišiæima. Standardni lijekovi koji se koriste u borbi protiv ove dvije bolesti su opioidi protiv bolova uz baklofen i diazepam protiv mišiænih grèeva. Mnogi paraplegièari su otkrili da kanabis ne samo što ublažava bol na naèin koji je sigurniji od opioida, veæ im uz to efikasno smanjuje trzanje mišiæa i drhtanje.

AIDS

Epidemija AIDS-a u SAD-u zapoèela je 1981. godine. Tada je kod pet homoseksualaca otkriven neobjašnjiv veliki deficit imuniteta koji su iskorištavale oportunistièke upale (mikroorganizmi koji su inaèe bezopasni, ali postaju opasni kad je ošteæen sustav imuniteta). 1984. otkriveno je da virus ljudske imunodeficijencije (HIV) uzroènik AIDS-a. Iako se širenje AIDS-a meðu homoseksualcima usporilo, struènjaci sa sigurnošæu tvrde da æe se bolest širiti još stotinama godina. Od AIDS-a oboljevaju svi, žene i djeca, kao i heteroseksualci i homoseksualci; a bolest se najbrže širi kod ljudi koji intravenozno zlorabe drogu i meðu njihovim seksualnim partnerima.

Vrijeme inkubacije (izmeðu zaraze i razvoja simptoma) je razlièito, no, u prosjeku traje otprilike osam do deset godina. Najvjerojatnije je da æe sve zaražene osobe na kraju oboljeti. Oportunistièke upale i neoplazme (rak) mogu se lijeèiti standardnim naèinima, a i sam se virus može napasti antivirusnim lijekovima meðu kojima je najpoznatiji zidovudin (AZT). Nažalost, AZT smanjuje proizvodnju crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži, smanjuje broj bijelih krvnih zrnaca. Uz to, ima jako mnogo štetnih posljedica na probavni sustav. Ponekad izaziva jake muènine, što poveæava opasnost od smtri jer može doæi do izgladnjivanja.

Nužno je da pacijenti s AIDS-om trebaju održavati svoj apetit i tjelesnu težinu jer su u opasnosti od propadanja. Uz to, dobar apetit mnogo poveæava kvalitetu života. Konzumenti Marihuane dobro znaju da Marihuana poveæava apetit; ne samo što su od nje gladniji, nego i uživaju u okusu i zadovoljstvu uzimanja hrane. Taj je uèinak pokusno dokazan u više navrata. 1971. godine, u jednoj studiji, èetiri grupe ispitanika primale su ili ekstrakt Marihuane, ili alkohol, ili dekstroamfetamin ili placebo nakon što bi postile dvanaest sati. Zatim bi im nudili mlijeène frapee i tražili od njih da kažu koliko su gladni i koliko uživaju u hrani. Osobe koje su uzele Marihuanu bile su gladnije i više su jele. One osobe koje su uzele dekstroamfetamin nisu bili toliko gladni i jeli su manje; uèinak alkohola bio je zanemariv. Moæ Marihuane da poboljša apetit ponovno je dokazana u jednoj studiji 1986. godine. Devet je osoba pušilo dvije do tri placebo cigarete dnevno, a zatim su prešli na cigarete Marihuane prosjeène snage. Njihovo uzimanje hrane znatno se poveæalo.

Sindrom propadanja kod AIDS-a, što je uobièajen, a èesto i smrtonosan rezultat zaraze HIV-om, definira se kao gubitak 10 ili više posto tjelesne težine iz neobjašnjivih razloga. FDA je odobrila samo dva lijeka za njegov tretman. Prvi je Megace (megestrol acetat), hormon koji se èesto koristi za reguliranje menstrualnog ciklusa, za lijeèenje endometrioze (poremeæaja u materniènoj sluznici) ili za stimulaciju apetita. On je tek umjereno efikasan kod pacijenata s AIDS-om, a ima i odreðeni broj popratnih pojava, osobito nakon kronièe uporabe. Drugi odobreni lijek je Marinol (dronabinol). U najranijoj studiji, 70% pacijenata koji su ga uzimali dobili su na težini. U studiji koja je uslijedila, uèinak dronabinola provjeren je kod 139 pacijenata koji su izgubili apetit uslijed AIDS-a, te smršavjeli dvije i pol kile ili više. Nasumièno su predodreðeni za primanje ili placeboa ili dronabinola dvaput na dan tijekom šest tjedana. Kod onih koji su uzimali dronabinol, muènina se smanjila, a raspoloženje i apetit su narasli. Njihova je težina u prosjeku ostala ista, a 22% ih je dobilo dvije i pol kile ili više. Pacijenti koji su uzimali placebo izgubili su u prosjeku pola kile, a samo ih je 10% dobilo dvije i pol kile ili više. Popratne pojave dronabinola bile su blage do umjerene. Istraživaèi su zakljuèili da je to siguran i uèinkovit tretman za gubitak apetita povezan s gubitkom na težini kod ljudi oboljelih od AIDS-a. Meðutim, za mnoge su popratne pojave donabinola neugodne ( u najranijoj studiji 20% ih je odustalo), a veæina ih više voli pušiti kanabis kada im je dostupan.

Hronièni bolovi

Teški hronièni bolovi obièno se lijeèe opioidnim narkoticima i raznim sintetièkim analgeticima, no ti lijekovi imaju mnoga ogranièenja. Opioidi razvijaju ovisnost i toleranciju. Najèešæe korišteni analgetici su aspirin, acetaminofen i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID-i), poput ibuprofena. Ti lijekovi ne razvijaju ovisnost, ali èesto nisu dovoljno snažni. Pored toga, imaju ozbiljne toksiène popratne pojave, meðu kojima su i krvarenje èira na želucu i opasnost od ošteæenja jetre ili bubrega. Ovi lijekovi mogli bi biti odgovorni za 76 000 hospitalizacija i za više od 7 600 smrti godišnje, i to samo u SAD-u. Ljudi koji mnogo piju (više od 1,8 decilitara alkohola na dan) osobito su osjetljivi na gastrointestinalna djelovanja NSAID-a. Acetaminofen se sve èešæe propisuje umjesto njih jer on uglavnom štedi probavni trakt, ali zato je umjesto toga može izazvati ošteæenje jetre ili zastoj rada bubrega ako se duže vrijeme redovito koristi.

Buduæi da je poznato kakva su ogranièenja opioida i neadiktivnih sintetskih analgetika, bilo je za oèekivati da æe se specijalisti za bolove još jedanput osvrnuti na kanabis, no medicinska literatura ima malo naznaka njegova razmatranja sve do 1975. godine, kada je provedena jedna od malobrojnih suvremenih studija o kanabisu kao sredstvu za ublažavanje boli na Sveuèilištu u Iowi. Istraživaèi su naslijepo davali oralni THC ili placebo pacijentima hospitaliziranim zbog raka koji su imali jake bolove. THC bi ublažio bolove na nekoliko sati u dozama toliko niskim kao 5-10 mg, a na još duže vrijeme u dozi od 20 mg. U tolikoj kolièini i pod tim okolnostima, THC se pokazao i kao dobar sedativ. Imao je manje fizièkih popratnih pojava od drugih analgetika u opæoj uporabi.

1975. godine kanadski su istraživaèi prouèavali analgetski uèinak pušenja marihuane u normalnih subjekata, od kojih je polovica veæ ranije veæ koristila Marihuanu. Njihova tolerancija boli izazvane pritiskom na nokat ruènog palca znaèajno se poveæala nakon pušenja Marihuane, a analgetskiuèinak je bio veæi u iskusnijih potrošaèa.

Migrena

Migrena je jaka glavobolja koja traje satima ili èak danima. Praæena je vizualnim smetnjama ili muèninom i povraæanjem, ili i jednim i drugim. Napadaji se obièno ponavljaju. Migrenu, kod osoba koje su joj sklone, može pokrenuti stres, odreðena vrsta hrane i odreðeni tipovi osjetnih podražaja. Ona se obièno javlja prije dvadesete godine i rijetko nakon pedesete. Tri puta èešæe napadaji se migrene dogaðaju ženama nego muštakrcima. Postoji nekoliko tipova migrene. Obièna migrena, kod koje je bol pulsirajuæa i èesto se javlja samo s jedne strane glave, no, to ne mora biti pravilo. Migrenu obièno prate muènina i povraæanje, a pojaèava je bilo kakva kretnja ili zvuk. U relativno rijetkoj klasiènoj migreni, napadaj poèinje poremeæajima u vidu, no ponekad zna poèeti i vrtoglavicom, slabošæu na jednoj strani tijela, zvonjavnom u ušima, žeði, umorom ili osjeæajem prijeteæe kobi. Te simptome prati jaka glavobolja na jednoj strani s osjetljivošæu na svijetlo, a èesto i s muèninom i povraæanjem. Klasièna migrena takoðer se može zakomplicirati drhtanjem, utrnuæem, slabošæu ili paralizom razlièitih dijelova tijela. Isto tako, jedan tip glavobolje u srodstvu s migrenom je cluster glavobolja. To je tip glavobolje kod koje se neko vrijeme glavobolja uèestalo javlja, da bi zatim nestala na duže vrijeme, a nakon toga javlja se ponovno.

Postoje lijekovi koji se uzimaju za osloboðenje od napadaja migrene, ili za dugoroènu prevenciju napadaja. Brojne su kemikalije derivirane iz ražene glavice, gljivice koja raste na raži. One su vrlo uèinkovite u zaustavljanju napadaja u ranom stadiju; derivati ražene glavice smanjuju djelovanje serotonina. Kad se glavobolja potpuno razvije, opioidi se mogu upotrijebiti za ublažavanje boli. Novi lijek za migrenu je sumatriptan (Imitrex), koji takoðer smanjuje uèinak serotonina. On uglavnom ima manje popratnih pojava od ergotamina, ali u mnogo pacijenata uzrokuje zastrašujuæu bol u grudima. Uz to, pacijenti moraju nauèiti kako da si sami ubrizgavaju potkožne injekcije, jer sumatriptan nije toliko uèinkovit kad se uzima oralno. Lijekovi propisivani za prevenciju kroniène migrene su metisergid, beta-bloketeri, bloketeri kalcijevih kanala, klorpromazin i steroid prednizon. Deset do dvadeset posto ljudi s migrenom ne nalazi nikakvo olakšanje u tim lijekovima, a mnogo više ih ima nepotpuno izljeèenje ili trpi ozbiljne popratne pojave.

U devetnaestom stoljeæu, kao što je navedeno u èlanku o Povijesti Marihuane, ona je bila visoko cijenjena kao lijek protiv migrene. No, ta tema je nedirnuta u medicinskoj literaturi dvadesetog stoljeæa. No, danas znamo da Marihuana ima moæ ukloniti nuspojave lijekova ili èak zaustaviti djelovanje migrene. Mnogi ljudi svjedoci su uèinka Marihuane. Neki su se borili s migrenom preko 20 godina, gotovo bezuspješno, prolazeæi od bolnice do bolnice, trošeæi ogromne novce na lijekove, èije nuspojave nisu mogli trpiti. Nakon što su probali Marihuanu, lijekovi su im postali podnošljivi, Marihuana je uklanjala posljedice lijekova, a mnogo ljudi doživjelo je koristeæi Marihuanu, potpunu kontrolu nad bolesti.

Pubertetski prištevi, bubuljice

Drug kojeg poznajem èitav svoj život ima problema s prištevima. Gotovo po cijelom licu i leðima ima prištiæe zbog kojih ima problema vezanih uz samopoudanje, moral i raspoloženje uopæe. Ponekada mu prištevi iskoèe toliko jako da se ne može brijati. Znam koliko su mu teški ti trenuci. Gotovo nikada ne izlazi van, ne druži se. Mogu reæi, on to potvrðuje, da mu je socijani život gotovo na nuli. Ja sam jedan od onih ljudi koji smatraju da je Marihuana „Healing of the Nation“ (Lijek nacije). Vrlo èesto vršim pokuse kako bih otkrio korisna djelovanja biljke. Jedan dan, drugu je bilo mnogo loše. Svrbila gaj e brada, nije se mogao obrijati zbog prišteva. Toliko se svrbio da mu se upalilo cijelo lice. Morao je na iæi dežurnome doktoru u tri sata u jutro.

Lijekovi koje koristi gotovo da mu i ne pomažu. Postoje periodi, i to vrlo kratki, kada se prištevi malo povuku, ali sto je sve nezamjetno. Na lijekove troši mnogo novaca.

Tog jutra, nazvao me. Isprièao mi je što se desilo prošlu noæ. Sjetio sam se Marihuane i pomislio da mu možda ona može pomoæi. Nikada nisam imao problema s prištevima, ali tu i tamo naðe se pokoji kapitalni primjerak. Imao sam tu „sreæu“ da je na mojem licu bio tu i tamo pokoji prišt. Skuhao sam par listova Marihuane, ostavio da se lonac potpuno ohladi i zatim se umio nekoliko puta u vodi u kojoj su bili skuhani listovi. Svaki puta pustio bih da se lice osuši i onda ponovno. Za par sati, pogledao sam i otkrio da se onih par prišteva djelomice ili potpuno povuklo. Bio sam presretan jer postojala je moguænost da æu moæi pomoæi drugu da se barem malo oslobodi prišteva.

Nazvao sam ga kako bi mu opisao svoj pokus i rezultate. Odmah je pristao da navratim kod njega i da pokušamo obaviti moj pokus na njemu, što smo i uèinili. Nekoliko sati kasnije, èuo sam nešto kao sretan vrisak iz kupatila. Drug se pogledao u ogledalo i nakon mnogo vremena vidio je svoje lice. Prištevi se nisu u potpunosti povukli, ali njegovo lice izgledalo je mnogo mnogo bolje.

Èuo sam se danas sa tim istim drugom. Pitao me kad idemo van. On, koji do prije mjesec dana nije izlazio, pitao je i požurivao mene, da idemo van. Pa si vi mislite.